Kao i kod materijala, pisaću o alatu i priboru za izradu nakita koji sam do sada koristila.

Igle

Najkraće rečeno, igle koje se koriste za rad sa perlicama moraju biti:

  • što tanje, da bi mogle da prođu i kroz perlice sa najmanjom rupom,
  • što čvršće, da bi se što manje krivile ili lomile pri radu,
  • i sa što većom ušicom, da bi bilo što lakše uvlačenje konca.

Veličine igala, bolje rečeno debljine, se označavaju brojevima 10, 11, 12, 13,… pri čemu veći broj znači tanju iglu.

Naravno, ima i debljih, ali za rad sa perlicama se koriste igle sa oznakom većom od 10. Moglo bi se pomisliti da ovi brojevi odgovaraju veličinama zrnastih perlica, koje imaju slične oznake, ali nije tako.

Na primer, igla broj 10 verovatno može proći kroz najmanje perlice 15/0, koje imaju rupu veličine od 0.4 do 0.7mm (zavisno od proizvođača). Ali bićete u problemu ako morate proći kroz istu perlicu dva ili više puta, a to ćete često morati. Još veći problem će biti ako je i konac koji koristite deblji.

Pročitajte više o:

Osim toga, neke druge vrste perlica možda imaju i manje rupe od zrnastih perlica.

Ja najviše koristim igle 11 i 12. One se mogu koristiti za skoro sve zrnaste i ostale perle.

Imala sam manjih ili većih problema samo kod nekih nestandardnih, kineskih perlica, koje imaju nejednake, male rupe. Manji problem je kad morate da odbacujete perlice kroz koje igla jednostavno ne može da prođe. Veći problem je ako prođe jednom, ali ne može drugi put, a vaš rad to zahteva.

Imam i jednu iglu br. 13, ali je nisam nikad koristila. Toliko je tanka i nežna, da se plašim i da je uzmem u ruku. Zaista ne znam kakav se konac koristi sa njom, i kako se uvlači.

Ušice na ovako tankim iglama su veoma male, mada se proizvođači trude da ih naprave što većim. Uvlačenje konca nije lako, ali je moguće, i što je konac čvršći, to je uvlačenje lakše.

Proizvođača igala ima mnogo, a igle se razlikuju po kvalitetu, i naravno ceni. Osim ove tri najvažnije osobine koje sam navela na početku, poželjno je i da igle imaju malo zatupljen vrh, pa se ne dešava da probijete konac sa njima.

Evo koje sam ja do sada probala:

Miyuki komplet igala

Miyuki igle za rad sa perlicama
Ovo je komplet od 6 igala u 3 dužine. Mislim da je debljina igala ista, mada nisam sigurna.

Kao što sam već rekla, igle, kao i perlice, standardno treba da imaju imaju oznake veličine, ali ove nemaju. Nigde na pakovanju nema oznake veličine, mada piše da se mogu koristiti i za najmanje perlice. Rekla bih da im je veličina 12, ali nisam sigurna ni u to.

Dve najkraće igle u tom kompletu sam najviše koristila jer sam najlakše uvlačila konac u njih, mada nije izgledalo da imaju najveće ušice.

Koristila sam ih sve dok se nisu polomile. Jednu sam polomila pokušavajući da udenem konac u nju pomoću one spravice za udevanje konca (threader) iz istog Miyuki kompleta. Čak je i konac bio Miyuki! Drugu sam polomila pokušavajući da je ispravim, jer se posle par meseci korišćenja dosta iskrivila.

Tako da iz dosadašnjeg iskustva mogu da vam dam dva saveta:

  • pomagala za udevanje konca u ovakve igle jednostavno se ne isplati koristiti
  • ne pokušavajte da ispravljate iskrivljene igle, nećete uspeti, a mogu se polomiti

Ovaj komplet igala sam kupila u online prodavnici Imela-online po veoma povoljnoj ceni.

Beadsmith igle

Beadsmith igle za rad sa perlicama
Beadsmith je engleski proizvođač igala i ostalog materijala za ručne radove.

Ovo je komplet od 4 igle veličine 12. Mogu se naći i pakovanja sa više igala.

Igle nisu loše, ali mi se čini da se krive još više nego Miyuki.

Tulip igle

Krstareći internetom i tražeći informacije o iglama, primetila sam da se ‘beaderke’ najviše kunu u japanske Tulip igle.

Navodno se uopšte ne krive i mnogo se lakše udeva konac u njih, i još imaju malo zatupljen vrh, znači, baš kao što treba. Naravno, skuplje su od ostalih igala.

Ipak, morala sam da ih probam.

Tulip igle za rad sa perlicama - pakovanje
Za početak, rekla bih da je za visoku cenu najviše ’krivo’ luksuzno pakovanje. Dobijete kartonsku kutijicu, u kojoj je providna plastična epruveta sa pampurom od plute, a u njoj su dve igle (ili više njih) određene veličine, u ovom slučaju 12.
Na kutijici, i na epruveti je jasno označena veličina igala, a ima i dosta drugih informacija, na primer dimenzije igle (0.35×47.4mm), materijal od koga su napravljene igle i pakovanje, važne osobine igala, kao i sajt proizvođača.

Igle su od čelika presvučenog niklom.

Rezultat, i Tulip igla se krivi, samo možda manje nego druge.

Tešim se time da i autorke YouTube tutorijala vrlo često imaju sasvim krive igle.

Istina je da se u Tulip iglu konac najlakše udeva, kao da su ivice ušice zaobljene, pa konac nekako sklizne u nju.

Takođe, deo igle oko ušice je različite boje od ostatka igle, kao da je pozlaćen, pa možda i to olakšava udevanje.

Tulip igla
Ipak nisam sigurna da se isplati plaćati ih toliko skupo. Videćemo koliko će trajati.

Inače, osim ovih igala za rad sa perlicama, Tulip proizvodi i igle za šivenje, heklanje, pletenje, kao i mnogo drugih vrsta pribora za ručne radove.

Podloga za rad sa perlicama

Podloga za rad sa perlicama
Bez podloge se može raditi, ali je sa podlogom neuporedivo lakše.

Pokušajte da prospete nekoliko perlica na sto, bez obzira od kakvog je sto materijala. Perlice se kotrljaju i beže, onda padaju sa stola i završe na podu, ko zna gde.

Specijalne podloge za rad sa perlicama su od materijala koji najviše podseća na somot, znači imaju veoma sitne dlačice, koje sprečavaju da se perlice kotrljaju po njima. To znači da komad jednobojnog somota ili pliša, ili nekog drugog, ne previše glatkog, materijala (naravno sa obrađenim ivicama da se ne bi osipao tokom vremena) može da posluži kao podloga za rad.

Nije loše da imate svetliju i tamniju podlogu, zavisno od boje perlica, a i konca koje koristite. Mnogo je lakše raditi kada je podloga kontrastne boje u odnosu na korišćeni materijal.

Nedavno sam u tutorijalu na YouTube kanalu Sonysree Creations videla još jednu podlogu za rad koja ima nekoliko kvadratnih udubljenja sa oznakama A, B, C u koje se mogu sipati perlice različite vrste ako rad to zahteva.

Moram priznati da je to zgodno, ali zaista nije neophodno za rad.

Kumihimo disk

Kumihimo disk
Kumihimo disk je veoma korisna alatka, pomoću koje se mogu praviti okrugli ili pljosnati gajtani od konca različitih debljina.

Ova tehnika potiče iz Japana i služi za pletenje svilenih gajtana. U početku su to bili gajtani za samurajska odela. Reč kumihimo bukvalno znači ‘pleteni gajtan’. U starom Japanu su koristili posebne drvene razboje za kumihimo.

Današnji kumihimo diskovi su obično napravljeni od čvrste memorijske pene, i imaju rupu u sredini. Po obliku i veličini disk je otprilike kao CD (seća li se još neko šta to beše), ali po obodu ima 32 zareza označena brojevima.

Najčešće se gajtani prave od 8 konaca, koji se na jednom kraju vežu u čvor i spuste u otvor u sredini, a dugački krajevi se rasporede u 2 gornja, 2 donja, 2 leva i 2 desna zareza. Zatim se konci premeštaju po određenom rasporedu, pri čemu se formira gajtan.

Gajtani mogu biti jednobojni, a ako su konci različitih boja, dobijaju se gajtani sa veoma zanimljivim šarama.

Kumihimo gajtani se mogu praviti i sa perlicama

Perlice, iste ili različite boje i veličine se nanižu na konce, a zatim se jedna po jedna upliću pri premeštanju konaca. Nakit napravljen u kumihimo tehnici je veoma lep, naročito ako se pravi od kvalitetnih perlica, koje su sve iste.

Ja se nisam mnogo bavila ovom tehnikom iz dva razloga:

  • Zahteva mnogo perlica, a kao što rekoh treba koristiti kvalitetne, što znači skuplje perlice.
  • Drugi i važniji razlog je što nije baš jednostavno uraditi završetak gajtana, tj. neophodno je korišćenje lepka i kapica, što ja baš ne volim.

Kako izgleda kada se kumihimo ogrlica pravi od ne baš najboljih perlica možete pročitati u tekstu Kako se pravi cevasta ogrlica od perlica

Postoji mnoštvo tutorijala i šema za ogrlice i naurkvice u kumihimo tehnici, sa uputstvima kako nanizati perlice različitih boja da bi se dobile određene šare.

Takođe sam videla i razna uputstva kako se kumihimo disk može napraviti od plute, drveta, pa i od kompakt diskova (CD). Ali, zaista ne vidim potrebu za tim, jer se kumihimo disk od memorijske pene može naći za 250 din.

Za pravljenje kumihimo gajtana sa perlicama postoje i specijalne bobine, tj. plastični kalemovi na koje se namota konac sa nanizanim perlicama, a onda zatvori, da perlice ne bi ispadale u toku rada. Povremeno, kako rad napreduje, bobine se otvore, odmota još malo konca i ponovo zatvore.

Ja umesto tih specijalnih bobina koristim plastične kalemove za konac, koje zatvorim gumicama. Ovih kalemova morate imati koliko i niti konca od kog pravite gajtan, znači, najčešće 8. Korisno ih je označiti brojevima, da biste lakše kontrolisali njihovo premeštanje.
Kalemovi za kumihimo

Makaze

Makaze za rad sa perlicama
Za rad sa perlicama, makaze moraju biti oštre i sa tankim vrhom, kako bi se konac na završetku rada mogao odseći što bliže perlicama, i tako bio što manje vidljiv.

Kad se seče oštrim makazama, kraj konca je takođe oštar, pa ga je lakše uvući u iglu.

Postoje posebne makaze za ovu svrhu, ali meni za sada sasvim dobro koriste makazice za nokte sa najoštrijim vrhom.

Postoje i posebne alatke koje zamenjuju makaze. Jedna od njih je Thread Zapper. Ova spravica radi na baterije i na vrhu ima veoma male ušice kojima se konac ne seče, već praktično istopi. Tako je moguće iseći konac veoma blizu rada, pri čemu se sprečava da se konac izvuče iz poslednjeg čvora. Naravno, pri tome treba mnogo paziti da se užarenim vrhom ne ošteti neka perlica, ili još gore prst.

Klešta

Klešta
Klešta su vam potrebna za povezivanje metalnih delova nakita. To su udice, alke, kopče i završeci za ogrlice.

Za nakit koji ja pravim nije neophodno da klešta budu mnogo kvalitetna. U skoro svim radnjama sa materijalom za nakit možete naći ovakav komplet od 3 vrste klešta. Klešta su mala i prilagođena ženskoj ruci (bar mojoj).

Prva klešta su sa okruglim vrhovima. Zgodna su za savijanje žice, ili iglica od žice, i formiranje krugova.

Druga su sa ravnim, unutra nazubljenim vrhovima. Ovi zupci ponekad mogu da oštete žicu, ako je previše meka. Zato, ako radite nakit sa žicom, trebalo bi da imate klešta koja imaju plastične navlake za vrhove. Budući da meni klešta uglavnom služe za otvaranje i zatvaranje alki, koje nisu mnogo osetljive, to mi za sada nije potrebno.

Treća po redu su klešta za sečenje žice, i ja ih nisam do sada koristila.

Imajte na umu da, ako želite da radite nakit sa žicom, ovakva klešta neće biti dovoljno dobra. Trebaće vam mnogo bolja (naravno, i skuplja) klešta.

Pročitajte tekst: Metalni delovi za nakit

Lepak

Lepak za nakit
Lepak se dosta koristi za izradu nekih vrsta nakita, ali ja sam ga do sada koristila samo za završavanje ogrlica u kumihimo tehnici.

Navodno je ovo najbolji lepak za nakit.

Sećam se da sam pre nego što sam ga kupila, negde pročitala da se veoma brzo suši kada je jednom otvoren. Zato se preporučuje da se ne kupuje preveliko pakovanje, naroćito ako ga retko koristite.

Zaključak

Kvalitetan alat za rad mnogo olakšava izradu nakita i naravno da ga treba imati, ako planirate da se izradom nakita ozbiljnije bavite.

Ali ako želite da napravite samo par komada, ili da probate kako vam ide, možete birati i nešto jeftiniji.

Ako imate nekih pitanja o tekstu slobodno me kontaktirajte preko mejla ili ostavite komentar ispod teksta. Zaista me zanima vaše mišljenje, ili možda predlog o čemu biste želeli da pišem. Na svako pitanje ću rado odgovoriti.

Takođe, možete se prijaviti na mejling listu ako želite da prvi dobijete još informacija, saveta i novosti.

Ako vam se sviđa ovaj tekst, podelite ga sa prijateljima na društvenim mrežama.

Ako niste spremni da se sami upustite u avanturu izrade nakita, i želite da vam ja napravim neki komad, obratite mi se preko mejla ili privatnom porukom na društvenim mrežama, pa ćemo se dogovoriti.